уторак, 14. децембар 2010.

Slomljenih krila


















Sam u krevetu,zatvorenih ociju
i suzom koja izgore mi lice
kad pomislim da se ujutru
moram buditi iz ovoga sna.

Ne mogu ti reci sve sto osecam
niti sve sto pomislim
Ne verujes kad kazem Volim te?
Nemam razloga da te slazem.

Trudim se da otvorim oci
nadajuci se da san tek pocinje
vodjen ljubavlju i zedju
pravim korak da se priblizim.

Vodjen zadnjom nadom
jer dok stignem do tebe
prosejavam stihove i rime
reci sto nesmem ti reci u lice.

Dajem sve sto je najbolje u meni
i,veruj mi,dao bi i zivot svoj
da me zora ne uhvati
plakajuci,misleci na tebe.

Jedno je delo gore od ubistva
jer ubila si mi svaku nadu
kako da trazim ti drugu sansu
kad ne dobih jos ni prvu?

Osecam kako gubim te,lagano,lagano...
Iako nisi nikad moja bila
I cak ako nisi ti kriva
Ljubavi,ne mogu ti prastati.

Postoje rane koje jos uvek bole
jer patio sam toliko toga
Danas imam slomljena krila
Al ipak pokusavam leteti.

3 коментара:

Анониман је рекао...

Jako lepo, kao doživljeno! ;)

Анониман је рекао...

Neka Ti je slava i hvala što si postojao! Laka ti crna zemlja! :(

Lepršava је рекао...

Bilo je zadovoljstvo poznavati te!

Постави коментар